BANJA LUKA

Banja Luka (službeni naziv: Grad Banja Luka) je općina i grad u zapadnoj Bosni i Hercegovini.

Banja Luka je de facto glavni grad manjeg bosansko-hercegovačkog entiteta i drugi najveći grad u Bosni i Hercegovini. Grad se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine na rijeci Vrbas, a slovi i kao privredni i kulturni centar Bosanske Krajine i danas Republike Srpske.

Historija

Predosmanska doba
U 1. stoljeću nove ere Rimljani su osvojili područje Banja Luke, koje je tada bilo naseljeno uglavnom pripadnicima mezejskih Ilira. Ovo područje je u potpunosti bilo u sastavu rimske privincije Ilirikum, a današnji grad Banja Luka bio je smješten na putnom pravcu, koji je vodio od Dalmacije do Panonije, odnosno od Salone do današnje Bosanske Gradiške. Današnja tvrđava Kastel u centru grada u to vrijeme koristila se kao rimska vojna utvrda.

Slaveni su naselili Balkan i područje današnje Banje Luke u 6. i 7. stoljeću nove ere, a u ovo doba, iz kojeg generalno postoji veoma malo pisanih tragova, sagrađeno je nekoliko tvrđava u dolini rijeke Vrbas. Najranije slavensko naselje zvalo se također Vrbas, koje se prvi put spominje 1320. godine. Banja Luku kao naseljeno mjesto pod ovim imenom prvi put pominje 1494. godine hrvatsko-ugarski kralj Vladislav. Samo ime znači "Banova livada", a potiče od riječi "ban" i "luka" (što je značilo područje blizu vode). Ne zna se o kojem se banu i livadi radi.

Bosanski franjevci su naselili područje Banje Luke još u 14. stoljeću, te su u naselju Petrićevac, nedaleko od centra grada, 1378. godine izgradili i prvi franjevački samostan u ovom dijelu Bosne.

Osmansko doba

Portret Ferhat-paše Sokolovića iz 1612. od Dominicusa CustosaOsmanska vojska pod vodstvom Gazi Husrev-bega osvaja Banja Luku 1521. godine. Grad se time počeo razvijati već 1528. godine sa izgradnjom naselja Gornji Šeher. Banja Luka je kao grad vrlo brzo rasla i 1533. godine postaje glavni grad Bosanskog sandžaka (kasnije Bosanskog pašaluka). Glavni graditelj Banje Luke je bez sumnje bio Ferhat-paša Sokolović, bliski rođak Mehmed- paše Sokolovića, jednog od najznačajnijih bosanskih velikana i jednog od najuticajnijih ljudi tog doba u cijelom Osmanskom carstvu. Najvažniji doprinos Ferhat-paše Banjoj Luci bila je džamija Ferhadija, sa kojom je također utemeljena prvobitna vodovodna infrastruktura Banje Luke koja je služila njenom bržem urbanom razvitku. Novac za konstrukciju džamije je dobijen od kapare za zarobljenog austrijskog komandira, a iznosio je 30.000 dukata. Drugi važan objekat izgrađen nedugo nakon Ferhadije je Arnaudija džamija, napravljena na drugom kraju ulice u odnosu na Ferhadiju. Između ove dvije monumentalne gradske džamije gradska uprava je forsirala trgovinu i podizanje zanatskih dućana, koji su u to vrijeme stimulisali ekonomski razvoj grada. Iz ovog vremena potiče i gradnja Banjalučke sahat-kule, koja je izgrađena nedaleko od Ferhadije, čime se ovaj dio grada nedaleko od Kastela zaokružuje kao posebna historisjko-urbana cjelina, danas poznata pod imenom Stari Grad Banje Luke.

Srpske pravoslavne crkve su se prvobitno uglavnom gradile na područjima koja se danas smatraju okolinom Banje Luke, a njihova povećana gradnja počinje sredinom 19. stoljeća sa dolaskom pravoslavnih Srba iz Hercegovine. U istom periodu na širem prostoru grada naseljavaju se i Sefardski Jevreji, te katolički red Trapisti, koji su znatno doprinijeli ranom industrijskom razvoju grada izgradnjom velikog mlina, pivare, ciglane, fabrike vunenih tkanina, pilane i hidroelektrane.

Kako je uticaj Osmanskog carstva opadao, a sama Carstvo podnosilo mnoge gubitke i nazadovanje u Evropi, Banja Luka je kao i najveći dio bosanskih graničnih mijesta sve više postajala tek tačka odbrane osmanske-carske teritorije. Zbog toga je 1639. centar Bosanskog pašaluka premješten u Sarajevo. 1688. godine austrijske trupe su prodrijele do Banje Luke, te poharale centar grada. Gotovo pola vijeka kasnije, 1737. na novi napad austrijske vojske banjalučani su bili više nego odlično pripremljeni, čime su zapravo pokazali kako su i bez osmanske podrške u stanju organizirati otpor i preuzeti odgovornost da odbrane grad od napada osvajača. Impresivna pobjeda u Bici kod Banjaluke danas se u bosanskohercegovačkoj historiografiji ubraja u jedan od najsvjetlijih primjera bosanske snage i državotvornosti. Mračni dio banjalučke historije se odvio kroz veći dio 17. vijeka, kad su gradom harali česti požari i zarazne bolesti, poput kuge, donosene s druge strane granice.

Austrougarsko doba
Modernizacija Banje Luke počela je kratko prije pada Osmanskog carstva, odnosno dolaska Austro-Ugarske na područje Bosne i Hercegovine 1878. Prvi telegraf je izgrađen 1866. godine, a 1873. otvorena je i pruga od Banje Luke do Dobrljina. Austrougarska vojska ulazi u Banja Luku sa sjevera, no ne nailazi na veliki otpor lokalnog muslimanskog stanovništva, kao u nekim drugim mjestima Bosne i Hercegovine (Sarajevo, Cazin, Livno). U desetljećima koja su slijedila, Banja Luka je postala važan industrijski, privredni i kulturni centar Bosanske krajine. Do 1895. godine grad je već imao gimnaziju, bolnicu, fabriku duhana, željezničku vezu sa Bečom i Budimpeštom, a hroničari bilježe i 13.566 stanovnika (oko trećinu broja stanovnika Sarajeva). Grad se ubrzano izgrađuje i dobija modernu urbanu strukturu tipičnog gradskog centra Austro-Ugarske monarhije, koji nimalo ne zaostaje za sličnim mjestima iz tog perioda.

Dvadeseti vijek

Banja Luka početkom 20. stoljećaNakon Prvog svjetskog rata Banja Luka je postala centar Vrbaske banovine, te je nastavila svoj razvoj. Tokom ovog vremena izgrađeni su Banski dvor, općina, gradski muzej i učiteljska škola. Za vrijeme Drugog svjetskog rata grad je 1941. okupirala njemačka vojska i on je ušao u sastav Nezavisne Države Hrvatske. Za vrijeme vladavine NDH ugledne jevrejske porodice su bile deportirane u koncentracione logore u Hrvatskoj. Po ustaškim planovima Banja Luka je trebala postati glavni grad NDH. U isto vrijeme grad postaje jedan od glavnih centara partizanskog otpora, da bi 22. aprila 1945. godine grad bio u potpunosti i oslobođen.

Do 1963. godine, na prostoru današnje općine Banja Luka, postojale su još tri općine: Bronzani Majdan, Ivanjska i Krupa na Vrbasu, one su zatim ukinute i pripojene općini Banja Luka.

27. oktobra 1969. godine Banja Luku je pogodio snažan zemljotres, u kojem je veliki broj stambenih objekata bio u potpunosti srušen. Nakon generalne rekonstrukcije, koja je uslijedila poslije zemljotresa, kao i izgradnjom novih stambenih naselja u Banjoj Luci je došlo do manje promjene u demografskoj slici stanovništva. Migracija jednog broja Srba iz okolnih područja je unekoliko promijenila do tada jedinstvenu urbanu kulturu i bosansko-muslimansku tradiciju Banja Luke, koja je osim muslimanskog poznavala dijelom i katolički i jevrejski element. (Za više detalja vidi sekciju o demografiji)

Grb Banjaluke prije 1992. godineDo 1991. godine Banja Luka je imala 150.000 stanovnika, te je bila drugi po veličini grad u Bosni i Hercegovini i najveća općina u Bosna i Hercegovina. I dok je gradsko područje Banja Luke bilo uglavnom etnički izmiješano, općina Banja Luka je imala ubjedljivu srpsku većinu.

Tokom rat u Bosni i Hercegovini Banja Luka je bila mjesto najvećeg etničkog čišćenja u BiH, tokom kojeg su vlasti srpske vlasti iz grada protjerale oko 70.000 Bošnjaka i Hrvata. Nad njima je bilo provođeno sistematsko zlostavljanje, koje je podrazumijevalo intimidaciju, napade, hapšenja i protjerivanje iz vlastitih domova. Mnogi su bili ubijeni na kućnom pragu ili su jednostavno "nestajali". Efikasna birokratska struktura bila je uspostavljena, kako bi Banjalučanima Bošnjacima i Hrvatima omogućila da što brže napuste grad, a svoju radom stečenu imovinu ostave iza sebe novim stanovnicima, koji su umjesto njih upadali u njihove domove. Poslovni prostori i privatno vlasništvo Bošnjaka i Hrvata su bili konfiskovani, dok je većina otpuštena sa radnih mjesta. Kao produžetak intimidacije kao taktike etničkog čišćenja 1993. godine srpske vlasti su srušile i svih 16 banjalučkih džamija, vrhunskih spomenika kulturne tradicije bez premca na Balkanu, među kojima je bila i Ferhadija džamija, jedna od najljepših džamija u Bosni i Hercegovini. 1995. godine srpska zločinačka jedinica iz Srbije, Arkanovci, odvodi oko 2.000 nesrpskih muškaraca u obližnje koncentracione logore Manjača i Omarska. Mnogi Banjalučani srpske nacionalnosti, koji se nisu slagali sa velikosrpskom i nacionalističkom politikom, kao i oni koji su izbjegavali vojnu mobilizaciju i očajnu ekonomsku situaciju također su napustili Banja Luku. U isto vrijeme brojne srpske izbjeglice iz Hrvatske i dijela Federacije BiH su se naselili u gradu i tu pronašle svoj novi dom. Banja Luka je danas upravni centar entiteta Republike Srpske.

Danas jednu trećinu stanovnika Banja Luke čine izbjeglice. Srbi su u apsolutoj većini u gradu, a broj stanovnika je narastao na 195.000. 2001. godine u pokušaju da se postavi kamen temeljac za ponovnu izgradnju srušene džamije Ferhadije, kao simbola povratka Bošnjaka u Banja Luku, izbio je masovni protest srpskih nacionalista u kojem je jedan Bošnjak ubijen, a autobusi u kojima su došli Bošnjaci na postavljanje kamena temeljca su zapaljeni.

Geografija

Rijeka VrbasBanja Luka je podignuta sa obje strane rijeke Vrbasa, na mjestu gdje ova rijeka iz svojih klisura, tjesnaca i klanaca gubi osobine gorske rijeke i ulazi u niziju kroz koju pravi svoj put ka ušću u Savu. Vrbas teče sredinom grada i na gradskom području prima pritoke: Suturliju, Crkvenu i Vrbanju. Središnji dio grada leži na nadmorskoj visini od 163 m, okružen tercijarnim brežuljcima. Okolina Banje Luke bogata je raznovrsnom šumskom divljači, a rijeke ribom, što je doprinijelo razvoju lova i ribolova.

Klima u Banjoj Luci je umjereno kontinentalna sa uticajima panonskog pojasa. Srednja godišnja temperatura je 10,7°C, srednja januarska 0,8°C, dok je srednja julska 21,3°C.

Prostrano područje grada nije u srazmjeri sa brojem stanovnika koji ga naseljavaju. Prateći tok Vrbasa grad se razvijao nizvodno, a stambena naselja koja su se gradila poslije Drugog svjetskog rata i zemljotresa 1969. razvijala su se u širinu prema brdima koja okružuju Banju Luku, ispod kojih su nikle moderne višespratnice.

Stanovništvo
Glavni članci: Demografija Banjaluke i Spisak naseljenih mjesta u Banjaluci

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Banja Luka imala je 195.692 stanovnika, raspoređenih u 54 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma općina Banja Luka, u cjelini, ušla je u sastav Republike Srpske.

Nacionalni sastav stanovništva - općina Banja Luka, popis 1991.
ukupno: 195.692

Srbi - 106.826 (54,58%)
Hrvati - 29.026 (14,83%)
Bošnjaci - 28.558 (14,59%)
Jugoslaveni - 23.656 (12,08%)
ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 7.626 (3,92%)

Nacionalni sastav stanovništva - Grad Banja Luka, popis 1991.
ukupno: 143.079

Srbi - 70.155 (49,03%)
Bošnjaci - 27.689 (19,35%)
Hrvati - 15.700 (10,97%)
Jugoslaveni - 22.645 (15,82%)
ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 6.890 (4,83%)

Privreda
Do 1992. godine Banja Luka je bila snažan privredni centar u zemlji, sa 63.000 zaposlenih i razvijenom privrednom, te posebno industrijskom strukturom. Nacionalni dohodak per capita iznosio je 1.850 US $, a stopa zaposlenosti 32,6%. Privredni razvoj grada bio je zasnovan na razvoju industrije, uz dominaciju sekundarnog sektora, u kojem je bilo angažovano 54% ukupnog broja zaposlenih.

Posljedice četvorogodišnjih ratnih dejstava nisu mimoišle ni privredu Banja Luke, koja je uveliko u fazi stagnacije. Propuštena je nova tehnološka generacija. Instalirana oprema, uslijed višegodišnjeg zastoja, doživljava i ekonomsko i tehnološko zastarijevanje. I najzad, izgubljene su tradicionalne spoljnotrgovinske veze, značajni kupci i tržišta.

Na isteku 1999. godine privreda posluje u složenim uslovima, sa vlasničkom transformacijom u punom zamahu.

Kultura

Ferhat-pašina džamija ili Ferhadija. Izgrađena 1579. godine, uništena 1993. godine.Zahvaljujući svojoj dugoj i vrijednoj historiji grad Banja Luka ima veoma bogato i raznoliko kulturno naslijeđe. U gradu se nalazi nekoliko muzeja, od kojih treba izdvojiti Muzej Bosanske krajine, Etnografski muzej (osnovan 1930. godine), te Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske.

Kulturnu ponudu u gradu čine i dvije pozorišne kuće sa vrijednom tradicijom: Narodno i Dječije pozorište, kao i nekoliko kulturno-umjetničkih društava. Najistaknutiji folklorni ansambli koji čine amatersku kulturnu scenu grada su CKUDM "Veselin Masleša" Banja Luka, RKUD "Pelagić" (1927) i KUD "Čajavec".

Gradska biblioteka, osnovana 26. aprila 1936. godine, nastavlja knjišku tradiciju dotadašnjih gradskih i nacionalnih čitaonica. Jednu od njih osnovao je još 1866. godine veliki prosvjetitelj Vaso Pelagić, koja vremenom dobija važnu ulogu u akademskoj zajednici i cjelokupnoj javnosti Banja Luke. U prvih trideset godina svoga rada biblioteka je skupila oko 92.000 knjiga i proširila svoju djelatnost, osnivajući čitaonicu i dječije odjeljenje tokom 1950-ih godina. Biblioteka danas broji fond od 200.000 knjiga, publikacija i periodike. Tokom 1980-ih postaje članicom Univerziteta u Banjoj Luci, a danas slovi kao Narodna i Univerzitetska biblioteka.

Jedno od značajnih kulturnih mjesta u gradu je i Banski dvor, koji danas djeluje kao kulturni centar. Građen je u periodu između 1929. i 1932. godine kao rezidencijalni prostor bana Vrbaske banovine i u te svrhe korišten sve do 1941. U poslijeratnom periodu zgrada je korištena kao upravno sjedište, da bi od 1955. godine prerasla u Dom kulture. Dom kulture sadrži reprezentativnu koncertnu salu, galeriju, prostorije entiteske televizije i restoran.

Nedaleko od Doma kulture je i gradsko banjalučko izlazište Parkić, te veleljepna Gospodska ulica, koja još čuva šarm proteklih vremena.

U strogom centru grada, na obali rijeke Vrbas, nalazi se i banjalučki Kastel, dobro očuvano rimsko vojno utvrđenje (castra), unutar kojeg se i odvijao život rimskog vojnog naselja na gradskom području današnje Banje Luke. Kastel je posebna gradska atrakcija Banja Luke, na kojem se tokom ljetnih mjeseci održavaju mnogobrojni koncerti, što gradu daje specifičan šarm.

Sport
Kada je riječ o banjalučkom sportu u prvom redu treba pomenuti rukometaše, koji su svom gradu donijeli titulu evropskog prvaka u rukometu. Zavidne uspjehe na sportskim takmičenjima postizali su i banjalučki bokseri, strijelci, šahisti, padobranci, fudbaleri, biciklisti, kajakaši, košarkaši i drugi sportisti koji su svom gradu podarili 12 medalja sa olimpijskih igara (8 zlatnih), 15 medalja sa svjetskih prvenstava, 6 medalja sa evropskih prvenstava, 4 sa Univerzijade, 11 sa mediteranskih igara i 39 sa balkanskih prvenstava jednog klupskog prvaka Evrope (Rukometni klub Borac), pobjednika Srednjoevropskog fudbalskog kupa (FK Borac) te brojnih naziva prvaka prethodne Jugoslavije kako u ekipnim tako i u pojedinačnim takmičenjima.

Danas u Banja Luci aktivno rade 104 sportske organizacija u 19 granskih sportova, te 16 sportsko - rekreativnih društava i udruženja.

Znamenite ličnosti
Ismet Bekrić - pjesnik
Marijan Beneš - bokser i pjesnik
Alojz Ćurić - akademski slikar i jedan od najpoznatijih živih poznavalaca historije Banja Luke
Rudi Čajevec - partizanski pilot u Drugom svjetskom ratu
Muhamed Filipović - pisac, političar i filozof
Slađana Golić - košarkašica, jedna od najboljih evropskih i svjetskih igračica 1980-ih i 1990-ih godina
Ibrahim ef. Halilović - banjalučki muftija tokom rata u Bosni i Hercegovini
Irfan Horozović - pisac
Anton Ante Josipović - bokser, pobjednik Olimpijskih ljetnih igara u Los Angelesu 1984. godine
Ivan Franjo Jukić - bosanski franjevac, pjesnik i humanist
Petar Kočić - pjesnik i pisac
Nikola Koljević - poznati anglist i vrhunski šekspirist, jedan od duhovnih vođa nacionalističkog pokreta Srba u Bosni i Hercegovini
Franjo Komarica - katolički biskup, dva puta nominiran za Nobelovu nagradu za mir
Viktor Kupljenik - padobranac i pilot
Ivan Ljubičić - hrvatski teniser
Ale Osmančaušević - inženjer telekomunikacija i generalni direktor Pošte i telekomunikacija za područje Bosanske krajine
Vaso Pelagić - prosvjetitelj
Aleksandar Ravlić - novinar i fotograf autor mnogih istraživačkih knjiga o Banjoj Luci
Dragan Šajnović - poznati violinista i muzički pedagog
Maja Tatić - pjevačica zabavne muzike
Zrinko Tutić - kantautor, kompozitor i interpretator ljubavnih šansona
Veselin Masleša - narodni heroj, poginuo na Sutjesci 1943. godine

BANJA LUKA

Banja Luka or Banjaluka (Cyrillic: Бања Лука, pronounced [ˌbaɲaˈluːka]) is the second largest city in Bosnia and Herzegovina after Sarajevo. It is the de facto capital of the Republika Srpska entity. It has traditionally been the center of the Bosanska Krajina region located in the northwest of the country, on the Vrbas river. Banja Luka also proudly presents University of Banja Luka. Numerous Bosnia and Herzegovina institutions are also in Banja Luka. The city is well-known in the former Yugoslavia for being full of tree-lined avenues, gardens, and parks. [1]

Geography
Banja Luka covers some 96.2 km² (37.1 mi²) of land in northwestern Bosnia on the river Vrbas. The city is located at 44.78° N 17.19° E. Downtown is at 163 m above sea level, surrounded by hills.

The source of the river Vrbas is some 90 km (56 mi). to the south, and the tributary rivers Suturlija, Crkvena, and Vrbanja flow into the Vrbas at Banja Luka. Banja Luka also has a number of springs close by.

The area immediately around Banja Luka is woodland, although a bit farther out there are a number of mountains. The city itself is built in the Banja Luka valley, which is located on the transition between high and low mountain areas. The most notable of these mountains are Manjača (1214 meters), Čemernica (1338 meters), and Tisovac (1172 meters). These are all part of the Dinaric Alps mountain range.

Climate
Banja Luka has a continental climate, with harsh winters and warm summers. The warmest month of the year is July, with an average temperature of 21.3 °C (70 °F). The coldest month of the year is January, when temperatures average near freezing at 0.8 °C (33 °F).

Annual precipitation for Banja Luka is about 988 mm. Banja Luka has an average of 143 rainy days a year. Due to the city's high latitude, it snows in Banja Luka almost every year as well. Strong winds come from the north and northeast.

History

Kastel fortressThe name "Banja Luka" was first mentioned in a document dated February 06, 1494, but Banja Luka's history dates back to ancient times. There is substantial evidence of a Roman presence in the region during the first few centuries AD, including an old fort "Kastel" in the center of the city. The area of Banja Luka was wholly in the Roman province of Illyricum, lying on important Roman roads between Dalmatia and Pannonia.

Slavs settled the area in the 7th century A.D., although the exact nature of their migrations remains something of a mystery. What is known is that the first mention of the city dates to 1494, by Vladislav II. The name means "Ban's meadow", from the words ban ("a medieval dignitary"), and luka ("a valley" or "a meadow"). The identity of the ban and the meadow in question remain uncertain, and popular etymology combines the modern words banja ("bath" or "spa"), or bajna ("marvellous") and luka ("port"). In modern usage, the name is pronounced and usually declined (u Banjaluci) as one word, and often written as such; the citizens reportedly prefer the more correct form with inflected adjective (u Banjoj Luci).[1]

One of the first public structures after Kastel was a Franciscan monastery, built in 1378 in Banja Luka’s neighborhood of Petrićevac by Bosnian Franciscans. It was the first of such buildings in Bosnia.

Banja Luka at the turn of 20th centuryDuring the Ottoman rule in Bosnia, Banja Luka was the seat of the Bosnian pashaluk, and the lords of the region built what is nowadays the main street of the city. Between 1566 and 1574 Ferhat-paša Sokolović, one of the founders of the Banjaluka’s town core, built over 200 projects ranging from artisan and sales shops to wheat warehouses, baths and mosques. Among his more important constructions were Ferhadija and Arnaudija mosques, during which construction a plumbing infrastructure was laid that served surrounding residential areas. All this stimulated economic and urban development of Banja Luka, that soon after became one of the leading commercial and political centers in Bosnia. In 1688 the city was set to the torch by an Austrian army, but it quickly recovered. Later periodic intrusions by the Austrian army stimulated military developments in Banja Luka, which made it into a strategic military center. Serb churches and monasteries near Banja Luka were built in the 19th century. In the 19th century Sephardic Jews and Trappists migrated to the city, which contributed to the early industrialization of the region by building mills, breweries, brick factories, textile factories and other important structures. For all its leadership to the region however, Banja Luka as a city was not modernised until rule by Austria-Hungary in the late 19th century.

Austrian occupation brought westernization to Banja Luka. Railroads, schools, factories, and infrastructure appeared, and were developed. This led to a modern city, that after World War I became the capital of the Vrbas Banovina, a province of the Kingdom of Yugoslavia. This period is viewed as the golden age of the town.

Orthodox church of the Christ SaviourIt owed its rapid progress to the first Ban Svetislav Milosavljević, who was enterprising and energetic. Thanks to him, Banski dvor and its twin sister the Administration building, the Serbian Orthodox Church of the Holy Trinity, theatre and museum were built, Grammar school was renovated, Teachers College enlarged, city bridge was also built and the park renovated. 125 elementary schools worked in Banja Luka in 1930. Revolutionary ideas of the time along the city were allocated by the association "Pelagić" and Student's Club. Banjaluka naturally became the organizational centre of anti-fascist work in the region.

During World War II, Banja Luka was occupied by the mostly native Roman Catholic Croatian Ustaše (pro-Nazi) regime. Most of Banja Luka's noble Serbian and Sephardic Jewish families were deported to nearby concentration death camps such as Jasenovac and Stara Gradiška. On February 7, 1942 the Ustaše forces, led by a Franciscan monk, Miroslav Filipović (aka Tomislav Filipović-Majstorović) killed 2,500 Serbs (among them 500 children) in Drakulići, Motike and Sargovac (part of the Banja Luka municipality). The town's Orthodox church of the Holy Trinity was razed to the ground by the Nazi German occupation authorities [2]. The city was finally liberated on April 22, 1945.

In 1969, a devastating earthquake damaged many buildings in Banja Luka. A large building called Titanik in the center of the town was razed to the ground, and the area was turned into a central public square. With contributions from all Socialist Federal Republic of Yugoslavia regions, Banja Luka was repaired and rebuilt. However, much of the old city center that had many small buildings and shops from Austrian-Hungarian and Ottoman periods were damaged beyond repair and were subsequently razed.

The city underwent considerable changes during the Yugoslav wars. Upon the declaration of Bosnian-Herzegovinian independence and establishment of Republika Srpska, Banja Luka became the de facto center of the entity's politics, and in 2003 it officially became the capital of Republika Srpska. Under auspices of Republika Srpska authorities much of the non-Serb population of Banja Luka was ethnically cleansed from the city. Some Croats and Muslims were taken to nearby concentration camps, Manjaca and Omarska. Some Serb Banjalukans also left for economic reasons or to dodge the draft, in the same period and years after it. Banja Luka's Bosniak and Bosnian Croat population is now much smaller than before the war. Many Serb refugees who left or were forced to leave formerly Serb-held Croatia and the Federation of Bosnia and Herzegovina (mostly from Sanski Most and Kljuc) moved to the city and its surroundings in the mid-1990s. Serb economic migrants from neighbouring areas of the Republika Srpska also followed suit. As of 2004, many of its current inhabitants are said to be refugees or displaced persons - according to some as many as a third of them, even though the authorities have only registered some 18,000. A number of former residents of Banja Luka currently reside in the city of Hamtramck, Michigan (5 miles from downtown Detroit). Largest number of Banjaluka's citizens abroad live in Sweden with large population in Göteborg (5000-6000).

Ferhadija mosque, destroyed during the Bosnian War and still not being rebuilt despite the planned reconstructionAll 16 mosques dating from 15th and 16th century in the city were destroyed in the recent war between 1992 and 1995 by Serbs whoe were supported by Serbia as part of their ethnic cleansing campaign. Among the destroyed mosques was the Ferhadija mosque, a national monument at the time protected by UNESCO. Recent attempts to reconstruct the Ferhadija mosque resulted in mass riots by Serb nationalists on May 7, 2001. Some 4,000 Serb rioters beat and stoned three hundred Bosniaks, who were participating in a ceremony commemorating the laying of the cornerstone for the reconstruction. At least eight Bosniaks were taken to the Banja Luka hospital for medical treatment. One of them died on May 26, 2001, of head injuries. While many mosques in Banja Luka are being rebuilt the reconstruction of Ferhadija still has not started, although the Serb authorities in Banja Luka have issued all necessary documents, and permissions. According to the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina, the reconstruction was supposed to begin in 2006.

Many Catholic churches also sustained damage or were destroyed during this conflict. Most Catholic churches, however, were intact during the period from 1992 to 1994. Not until 1995 did the Serbian refugees from Croatia destroy the Catholic church in Petrićevac, in retaliation for being forced out of Croatia during the "Oluja" (Operation Storm) military operation.

Demographics
Main article: Demographics of Banja Luka
According to the last official 1991 census, the municipality of Banja Luka had a population of 195,692, with following ethnic distribution:

111,826 (57.14%) Serbs
24,026 (12.27%) Croats
28,558 (14.59%) Muslims
23,656 (12.08%) Yugoslavs
7,626 (3.92%) Bosnians, other and unknown
The city of Banja Luka had a population of 143.079

75.155 (52,51%) Serbs
10.700 (7,48%) Croats
27.689 (19,36%) Muslims
22.645 (15,82%) Yugoslavs
6.890 (4,83%) Bosnians, other and unknown
Today, it has been estimated that the population of the city of Banja Luka is slightly under 250,000 with about 300,000 in the whole Banja Luka metro area. Although there is a lack of more recent official statistics on ethnic distribution, there is little doubt that Serbs make up an overwhelming majority in the city. Much of the non-Serb population moved out of Banja Luka into ethnic Muslim and Croat controlled areas at the time (Tuzla, Zenica, Zagreb, etc) which resulted in today's estimated ethnic distribution in the municipality to be

Serbs (92%)
Muslims (4%)
Croats (2%)
Others (2%)
It is also estimated that over 90,000 current residents of Banja Luka are Serb refugees from Croatia who moved to Banja Luka following the extreme ethnic cleansing during Croatian aggression in 1995, named Operation Storm.

[edit] Government

The building of the Assembly of the City of Banja LukaBanja Luka plays an important role on different levels of Bosnia and Herzegovina's government structures. Banja Luka is the center of government for the Municipality of Banja Luka.

A number of entity and state institutions are seated in the city. The Republika Srpska Government and the National Assembly are based in Banja Luka. The BiH State Agencies based in the city include the Indirect Taxation (VAT) Authority, the Deposit Insurance Agency as well as a branch of the Bosnian Central Bank (formerly the National Bank of Republika Srpska).

Economy

Banja Luka Stock Exchange (BLSE)Although the city itself was not directly affected by the war in the early 1990s, Banja Luka's economy was. For four years, Banja Luka fell behind the world in key areas such as technology, resulting in a rather stagnant economy today.

In recent years, financial services sector has gained in importance in the city. In 2002, trading began on the newly-established Banja Luka Stock Exchange. Since then, the stock exchange has gone from strength to strength. The number of companies listed, the trading volume and the number of investors have increased significantly. A number of big companies such as Telekom Srpske, Rafinerija ulja Modriča, Banjalučka pivara and Vitaminka are all listed on the exchange and are traded regularly. Investors, apart from those from Slovenia, Croatia and Serbia, now include a number of investment funds from the EU, Norway, USA, Japan and China.

A number of financial services regulators, such as the Republika Srpska Securities Commission and the RS Banking Agency are headquartered in Banja Luka. This, along with the fact that some of the major banks in Bosnia, the Deposit Insurance Agency and the Value-added tax (VAT) Authority are all based in the city, has helped Banja Luka establish itself as one of the main financial centres of the country.

Culture
Due to its long history, Banja Luka has a rich culture. A number of museums can be found in the city, including the Museum of Republika Srpska also known as the Museum of Bosanska Krajina, and the Ethnographic Museum, established in 1930. Banja Luka also has a national theatre, and library, both dating from the first half of the 20th century. There are numerous other museums and theatres in the city including the Museum of Modern Art of Republika Srpska.

Banski dvorOne of the most famous cultural sites in Banja Luka is the cultural centre "Banski Dvor" (Halls of the Ban), built in the 1930s as a spot of residence for the Bans of the Vrbas Banovina. It is a beautiful building in the very center of the city. The National Assembly is inside, along with a concert hall, gallery, state television, and restaurant. Most of the main cultural and political leadership nowadays takes place inside of the building.

The relatively poorly preserved fortress Kastel is found in the center of the city. This medieval castle is one of Banja Luka’s main attractions but has recently become a dangerous place at night. Located on the bank of the Vrbas River, it gave specific charm to the city. During the summer some concerts took place in the fortress.

In the city there are many Cultural Artistic Associations. The oldest is RKUD "Pelagić" (1927), and it is the oldest institution of this kind in Bosnia and Herzegovina.

Events
In the summer, there are many festivals going on, with live bands playing outdoor venues, DJ’s and dances put on. The main festivals include: Banja Luka Choir Gathering (April - May), Theater Festival "Teatar Fest" (May), The Month of Rock Music (June), Folklore Days Banja Luka (July - August, every Thursday), Summer on the Vrbas (July) Banja Luka Summer Games (August) as well as the Banja Luka Fashion Week.

Sport

2006 Football match between Borac and Red Star from Belgrade, Serbia.Banja Luka has one major football stadium and several indoor sports halls. The local handball and football teams bear the traditional name Borac (fighter), though the basketball club was recently renamed to Banjalučka pivara, after the Banja Luka brewery. The three football teams from Banja Luka are Borac Banja Luka (Premier League of Bosnia and Herzegovina), FK BSK Banja Luka, and FK Omladinac Banja Luka (both in the First League of the Republika Srpska).

The city has a long tradition of good handball players and teams. RK Borac was the European Champion in 1976, the European Vice-Champion in 1975 and the winner of the IHF Cup in 1991.

Recently, tennis has taken on a bigger role in the city. The local tennis tournament, "Memorijal Trive Vujića", has become professional and has been awarded ATP status in 2001, with the rank of a Challenger. The Banja Luka Challenger takes place in September each year. Also, in 2006, the Davis Cup matches of the Europe/Africa Zone Group III took place in the city. Apart from Bosnia and Herzegovina, the teams included Monaco, Estonia, Turkey, Lithuania, Moldova, Armenia and Andorra.

In 2005, the European Championships in Rafting were held on the river Vrbas. According to the International Rafting Federation: "The event was hugely successful and the hosts are to be praised for the exemplary manner in which they ran the event, managed the media and looked after the competitors, staff and spectators...". Many nations took part, with the Czech Republic being the most successful.

Tourism
The natural beauties of the surrounding area guarantee the city of Banja Luka a good position in tourism. Banja Luka has a number of hotels, the oldest one dating back to 1885. The city and surrounding area have a number of popular tourist attractions. Among the most famous are the pools, thermal springs, and spas in the region. Banja Luka was once nicknamed the "Green City", due to its parks, and over 10,000 trees. The area is popular among nature lovers, while the city center is attractive to tourists due to its historical structures and many restaurants. Another attractive sights of Banja Luka are the Sehitluci Hill and a waterfall of the river Vrbas near Krupa. Rafting on the Vrbas is currently getting more appreciated among local tourists.

Transportation
Public transportation within Banja Luka is exclusively operated by bus services. Over 30 bus lines which connect downtown with the rest of the city and suburbs. The oldest bus link in the city is No 1.

Banja Luka International Airport (IATA: BNX) is located 23km from Banja Luka. Only two airlines fly to the airport at present, B&H Airlines and Jat Airways with regular flights to Zurich, Belgrade and Sarajevo. Charter flights also operate from the airport, and the airport can be used as a back-up to Sarajevo Airport.

Banja Luka is the hub of the railway services of the Željeznice Republike Srpske (tr. Railways of Srpska), one half of the railway network of Bosnia and Hercegovina. Services operate to most northern Bosnian towns, Zagreb (twice daily), and Belgrade, (and from there on to the rest of Europe), though due to the recent conflict and the restoration of much of the rail network and a lack of carriages, services remain slow and infrequent compared with neighbouring countries.

A wide range of bus services are available to most neighbouring towns and every large city in BiH, and international bus services are available to and from Austria, Croatia, Germany, France, Italy, Montenegro, The Netherlands, Serbia, Sweden, Switzerland and Slovakia.

Sister Cities
Belgrade, Serbia, since 2003
Graz, Austria, since 2006
Kaiserslautern, Germany, since 2003
Kranj, Slovenia, since 2006
Lviv, Ukraine
Moscow, Russia, since 2003
Novi Sad, Serbia, since 2006
Patras, Greece
Bari, Italy
Bitonto, Italy
Wikimedia Commons has media related to:
Banja Luka

People
Petar Kočić, novelist
Milorad Karalić, handball player
Dr. Nebojsa Popović, handball player
Abas Arslanagić, handball player and trainer
Saša Kajkut, soccer player
Sladjana Golić, basketball player
Ivan Ljubičić, tennis player
Bojan Vujić, tennis player
Zlatan Muslimović, soccer player
Sasa Losić, singer, composer
Dragan Šajnović, violinist, professor
Adem Cejvan, actor
Ismet Bekrić, poet
Nasiha Kapidzić-Hadzić, author
Mersad Berber, painter
Zrinko Tutić, composer
Muhamed Filipović, philosopher
Veselin Masleša, WW2 hero
Marijan Beneš, boxer and poet
Anton Ante Josipović, boxer
Irfan Horozović, author
Aleksandar Ravlić, journalist, photographer and writer
Vlado Milošević, composer
Darko Maletić, soccer player
Radovan Bisić, boxer
Husnija Fazlić, soccer player
Marija Šestić, singer
Maja Tatić, singer
Nebojša Malešević, Mr Bosnia & Herzegovina (Mr World 2007 representive)

BANJA LUKA

Баня-Лука — город в Боснии и Герцеговине, столица Республики Сербской с 1995.

После подписания под давлением стран Запада Дейтонских мирных соглашений столица Республики Сербской была переведена из «города» Пале (сербской части Сараева) в Баня-Луку, как крупнейший деловой и экономический центр сербской Боснии с населением 218 тыс. человек (около 16 % населения Республики Сербской в 1996 г.)

Топоним в переводе с сербского означает купальня св. Луки.

География
Баня-Лука расположена по обоим берегам реки Врбас в месте впадения в нее Врбани.

В нынешней Республике Сербской Баня-Лука — единственный крупный город, сравнительно удаленный от границ республики. До любой из них не меньше 30 км, что создает необходимый запас стратегической прочности для непризнанного правительства боснийских сербов в нынешние тревожные времена.

К достоинствам положения Баня-Луки также следует отнести её центральное положение в треугольнике трех балканских столиц: от Белграда город отделяет 320 км, от Загреба — 200, от Сараева — 240 км.

История
Баня-Лука — город с древней историей. Первое письменное упоминание о поселении с таким именем встречается в летописных источниках конца XV века. В 1995 г. город официально отметил своё пятисотлетие. Четыре первых века существования Баня-Луки протекали под турецким господством. В то время город стал административным центром окружающих боснийских земель. Оккупация Боснии и Герцеговины Австро-Венгрией в конце XIX века. привела к бурному экономическому развитию города.

Храм Христа СпасителяГород был разрушен в 1969 г. катастрофическим землетрясением, но власти СФРЮ сумели не только полностью восстановить старую Баня-Луку, но и отстроить новые жилые и промышленные кварталы.

В период боснийской войны 1992—1995 гг. Баня-Лука не была впрямую затронута военными действиями и не подверглась разрушениям, как многие другие города бывшей Югославии. Во многом благодаря этому крупный и современный город был выбран для поселения многочисленными сербскими беженцами из Хорватии и центральных и южных регионов Боснии и Герцеговины. Они заняли жилье и рабочие места покинувших город боснийцев и хорватов.

Население
Перед распадом Югославии Баня-Лука была десятым по величине городом страны и вторым (после Сараева) городским центром в Боснии и Герцеговине. Согласно переписи 1991 г., в Баня-Луке проживало 143 тыс. жителей. Почти половину из них (49 %) составляли сербы. На долю хорватов и боснийцев приходилось соответственно по 19 и 11 % горожан, и 16 % югославов. Ныне же почти все население города представлено сербами, причем около трети горожан — беженцы и вынужденные переселенцы.

Экономика
Баня-Лука — значительный промышленный узел, где получили развитие электроника, текстильная промышленность, производство химических волокон, кожаной обуви, целлюлозы и бумаги.

 

preuzeto sa wikipedia.org

 

 

DODATNI MENU:

VJESTI, SPORT, KLADIONICA, TV PROGRAM, ZDRAVLJE, SHOWBIZ, KULTURA ... TRANSLATOR - PREVODILAC

RADIO STANICE UZIVO - RADIO STATIONS LIVE, TV STANICE UZIVO - TV STATIONS LIVE, WEB KAMERE UZIVO - WEBCAM LIVE

PRICAONICA - CHAT, BESPLATNI VIDEO CHAT (FREE WEBCAM CHAT), DISKUSIJE - FORUM, DNEVNIK - BLOG

LICNI, POSLOVNI, AUTO, TURISTICKI ... OGLASI

MATURSKI, SEMINARSKI I DIPLOMSKI RADOVI i KORISNI TEKSTOVI

POSTANI MODEL - MISS INTERNET

TOP LISTA SAJTOVA - TOP LIST, DIREKTORIJUM SAJTOVA - FREE DIRECTORY, KORISNI LINKOVI - LINKS

FREE DOWNLOAD, POKLON POJSETIOCIMA, SANOVNIK, VICEVI, HOROSKOP SLIKE - GALLERY, VIDEO KLIPOVI I SPOTOVI

ZA WEBMASTERE